Sekuritizacija (engl. securitisation) su nove tehnike financiranja u kojima se klasični oblici potraživanja preobražavaju u nove odnose koje sada predstavljaju vrijednosni papiri u kojima su ti odnosi utjelovljeni. Tehniku sekuritizacije razvijaju financijske organizacije ili velike korporacije da bi iz bilance izbacile ona potraživanja koja su podložna promjenama kamatnih stopa, kreditnom riziku ili su općenito nepovoljnih ili rizičnih karakteristika.

Tehnikom sekuritizacije nelikvidna ili "zaleđena" potraživanja (dijelovi aktive) transformiraju se u utržive instrumente financijskog tržišta. U procesu sekuritizacije na osnovi skupa potraživanja jedne institucije ili korporacije emitiraju se udjelni papiri na taj skup potraživanja ili obveznice kojima se kupcima novoemitiranih vrijednosnih papira obećavaju priljevi po otplatama standardnog sekuritiziranog potraživanja i prinosi (kamate) koji će se na temelju prihoda od standardnog potraživanja kroz vrijeme ostvarivati.

Ako je u posao sekuritiziranja potraživanja uključena i treća osoba (specijalizirana financijska institucija ili trust), ona za svoje usluge zaračunava provizije. Kod sekuritizacije potraživanja jedna se vrsta potraživanja pretvara u obvezu koja će biti ispunjavanja u iznosima, dospijećima, dinamici isplata glavnice i prinosa i sa svim drugim karakteristikama koje vrijede za sekuritizirano potraživanje.

Gotovo se sve financijske transakcije mogu svesti na kreditiranje i investiranje u financijsku imovinu, koja se u konačnosti može opisati vrijednosnim papirima. Na taj se način investiranje u vrijednosne papire odvija kroz njihovu emisiju i prodaju na primarnom tržištu te njihovu kupoprodaju na sekundarnom tržištu. Zbog toga se ove druge financijske transakcije mogu opisati i sekuritiziranjem. Tu se namjerno koristi izraz sekuritiziranje kako bi se kreiranje novih financijskih odnosa vrijednosnim papirima razlikovalo od jednog dijela stvaranja takvih odnosa kroz proces sekuritizacije.